Sa primjetnim zakasnjenjem u odnosu na datum izlaska objavljujem svoju recenziju novog albuma benda Iron Maiden, nazvanog The Book of Souls.
Kasnjenje je opravdano, s obzirom na to da sam album po prvi put pustio 25.
septembra, nakon sto sam ga ripovao sa originala, a i trebalo mi je vremena da obrnem album dovoljno puta kako bih formirao svoj utisak. Evo po par recenica o svakoj pjesmi pojedinacno.
If
Eternity Should Fail – Zanimljiv intro na pocetku pjesme, koji sluzi i kao
odlican uvod u album i na odredjen nacin nagovjestava njegov epski karakter.
Pjesma se veoma brzo razvija u ocigledan maidenovski fazon, uz slusljiv refren,
pa tako na samom pocetku albuma svako ko voli Maiden osjeca da ima dobar vjetar
u ledja. Kao fade-out pjesme je ostavljen onaj sjajan monolog „Good Day, my name is Necropolis...“.
Speed
of Light – O ovoj stvari sam imao u nacelu pozitivno misljenje kad je
objavljena kao singl. Nisam je smatrao kao neki hit na prvu loptu, daleko od
toga, ali je kod mene imala prolaz. Istovremeno, nadao sam se i prizeljkivao da
na albumu bude jos mnogo boljih pjesama od ove. Sada, sa ove tacke gledista,
nakon vise preslusavanja albuma, ova stvar mi se izdvojila kao jedna od
najboljih na albumu, ako ne i najbolja. Odlican rif, koji mi je i pri prvom
slusanju zapao za oci, tj. usi, solidan refren, sjajne solaze i maglovita SF
tematika. Uglavnom, neuporedivo bolje me „radi“ sada nego kad je tek izbacena.
:)
The
Great Unknown – Nakon poleta uz prve dvije pjesme, ovdje dozivljavam „down“
fazu. Ova pjesma, uz naslovnu, mi je vjerovatno najlosija na albumu. Nekako mi
je sva neubjedljiva i predvidljiva, slabo drzi vodu. Mislim ono – nije
katasrofalna, ali ima i mnogo boljih od nje. Tipican maidenovski pokusaj epika
sa ne bas najboljim ishodom, primjetan na albumima unazad 20ak godina.
The
Red and the Black – U sustini dobra Harrisova gruvacina, ne posebno inovativna,
iz aviona se cuje da je to Maiden i ja licno nemam nista protiv toga. Pa jos
kad krene ono „Ooo-ooo-oooo-ooo...“, shvatas da je tu sve sto treba, ili skoro
sve. Ono sto mi smeta kod ove pjesme i sto mi stvara odredjeni otpor prema njoj
je ta kockarska tematika. Jednostavno, ne ide mi ovakva Maiden gruvacina na
duge staze uz kartaske delirijume, preispitivanja kockarske duse i slicne teme.
Daj neku epiku uz ovo, neku istoriju (zasto ne drevne Maje?) i kraj price.
When
the River Runs Deep – Meni svakako jedna od drazih pjesama sa prvog diska,
izdvojila mi se kao takva jos prilikom prvog slusanja. Ne mnogo dugacka, vise
brza nego srednjeg tempa, pa tako udara gdje treba, uz refren koji mi se
dopada. Sve u svemu, vrlo dobra pjesmica kojoj se uvijek obradujem. :)
The
Book of Souls – Spomenuh gore da mi je ova jedna od najslabijih na albumu.
Tekst je zaista dobar, tu nema dileme, samo sto mi je muzicki pjesma nekako
neinspirativna, ne dotice me mnogo, zvuci mi nekako previse „vec vidjeno“ i
prezvakano. Malo je vadi ona druga polovina kad krene brzina i gruvanje, ali
generalno me ostavlja poprilicno ravnodusnim.
Death
or Glory – Pjesma zahvaljujuci kojoj su majmuni, kao autohtona zivotnjska
vrsta, dobili svoje neizbirisivo mjesto u nekoj buducoj „complete and
unabridged“ zbirci Iron Maiden tekstova. Mislim, stvarno, ali otkud im na pamet
pade majmun? Znam da bi „fly like an eagle“ zvucalo do bola sablonski, ali bi
mnogo bolje pristajalo ambijentu. Kako god, i pored pomenute mane, bas sam
zgotivio ovu numeru, cak mi je jedna od najboljih na albumu. Cesto je samu
pustim, kad nemam vremena za citav album. Odlican udaracki vajb od pocetka do
kraja, ne toliko idealan refren koliko veoma pamtljiv i zarazan prelaz sa onim
„Turn like a devil...“. Bas dobra pjesma.
Shadows
of the Valley – Koliko god da mi je ona ocigledna reminiscencija na Wasted
Years simpaticna, mislim da je isto toliko i nepotrebna. Uopste citav uvod u
ovu pjesmu mi je suvisan, ali je zato njen ostatak na mjestu. Ova pjesma je
pocela da mi ulazi u usi u kasnijoj fazi slusanja albuma i do sada mi se
izdvojila kao jedna od omiljenih. Galopiranje, tipican Maiden smek i citav taj narativni fazon me ponekad
podsjete na Ancient Marinera. Povrh svega, tu su opet “Ooo-oooo-ooo…” vokalne
dionice. Kud ces vise. Volio bih da ovu pjesmu uvrste u repertoar za koncertno
izvodjenje, volio bih je cuti uzivo.
Tears
of a Clown – Ako se zanemari Speed of Light, ova pjesma mi je nakon prvog
preslusavanja albuma odmah usla u usi. Veoma slusljiva i sa pamtljivim
refrenom, poprilicno elegicna, vjerovatno pjesma sa najvecim hit potencijalom
na albumu. Posebnu paznju sam obratio na nju i zbog toga sto je inspirisana
tragicnom sudbinom Robina Williamsa.
The
Man of Sorrows – Veoma dobro maidenovska (polu)balada, pjesma koja djeluje iz
drugog plana i koja u mom slucaju ima puno dejstvo tek ako se poslusa sama,
izvan albumske plejliste, i ako se uz to po mogucnosti prati njen tekst. Pjesma
podjednako dobra kao i njena imenjakinja sa Dickinsonovog albuma Accident of
Birth.
Empire
of the Clouds – Veliko finale ovog kolosalnog albuma uz ovaj Dickinsonov epic.
Znao sam o cemu ce biti rijeci u ovoj pjesmi, jer je i pred izlazak hvaljena,
sto zbog tematike, sto zbog svog rekordnog trajanja. Ovu pjesmu mogu da slusam,
ali me ne „vozi“ toliko koliko sam ocekivao. Sve je tu sto je potrebno za
pjesmu ovakvog karaktera, samo sam ja vremenom valjda oguglao na ovakve epove i
ne mogu da se do kraja uzivim. Nije naporna za slusanje, zanimljiv tekst, samo
je ja ipak prepustam drugima koji se u njoj vise pronalaze. (P.S. Ne bih volio
da je sviraju uzivo, bilo bi ipak previse ;))
Sve
u svemu, za mene je ovo jedan vise nego pristojan Maiden album, koji mi, iako
traje sat i po, nije nimalo naporan za slusanje u jednom cugu. Definitivno mi
je prijemciviji od The Final Frontier albuma, a pogotovo od A Matter of Life and
Death. Kad vratim malo film unazad, mislim da mi u ovom periodu nakon izlaska
bolje lezi i od Dance of Death albuma, iako sam taj poceo da cjenim dosta
kasnije. The Book of Souls album svakako necu pamtiti po nekim hit pjesmama i
po zaraznim himnicnim refrenima, ali zato se nece lako zaboraviti zbog obilja
dobrih instrumentalnih dionica, postenog ispucavanja na gitarskim solazama i
jasno prepoznatljivog Maiden ukusa koji ostaje na kraju. Sjecam se da sam
albumu The Final Frontier svojevremeno dao ocjenu 7, tako da ovom moram dati
minimum 7.5, a na lijepe oci i osmicu. :)
